TKO ILI ¦TO SAM JA

Tko ili ¨to sam ja pitanje je koje postavlja svatko kada krene otkrivati svoj identitet. Djeluje va¸no, ali je pitanje ima li smisla odgovarati na to pitanje. Naime sve se svodi na poistovjećivanje ili pripadanje nekoj skupini. I sve to zavr¨ava nekom predod¸bom o sebi.

Meni apsurdno zvuči reći za sebe da sam neka opisna misaona tvorba.
Smatram da ¸ivot predstavlja enigmu i da sam ja samo jedna od manifestacija ¸ivota.

LJUBAV

Iskonsko 'JA' = ljubav

U svom elementarnom obliku, ljubav se manifestira kao nagon za odr¸anjem ¸ivota - ljubav prema sebi.

Evolucijski, pojavom straha, taj nagon za odr¸anjem ¸ivota je dobio i mogućnost preventivnog djelovanja. Također, strah potiče stvorenja da nadvladavaju vlastita ograničenja i da tako postanu efikasnija u svojoj obrani. Tamo gdje se to nadvladavanje poklopilo sa genetskim predispozicijama nastao je novi oblik ¸ivota. I tako do pojave čovjeka.

Čovjek je prvo stvorenje sposobno da postavlja i odgovara na pitanja: tko sam ja?; za¨to sam takav?
Sposoban je uvidjeti da, zapravo, prirodnih neprijatelja, onih svakodnevnih, vi¨e i nema. Da, zapravo, svojim preventivnim djelovanjem iz straha, stvara situacije u kojima mu 'neprijatelji' postaju pripadnici iste vrste.
---
Kada otkrije svu apsurdnost preventivnog djelovanja iz straha, prestati će sa tim. Također, uvidjeti će da je zbog takvog načina djelovanja, iz straha, nesigurnosti, stvarao predod¸be o stvarnosti, drugim ljudima, o sebi samom, a da su one, zapravo, samo njegove ideje i da u njima stvarne sigurnosti nema.

Čovjek, oslobođen straha i potreba da stvara predod¸be o svemu i svačemu, vidi stvarnost i ispoljava svoju istinsku prirodu, svoje iskonsko 'JA' – ljubav.

Da bi se shvatilo su¨tinu iskonskog, stvarnog "ja", mo¸da je dobro osvijestiti ego, ono ¨to se s pravom naziva la¸no "ja".
La¸no "ja" je sklopljeno od misli. Ono nije stvarno. "Ja" koji je predod¸ba koju je misao izgradila kroz okru¸enje, kroz strah, kroz u¸itak, kroz nesreću, kroz razne oblike stimulacije i zahtjeve. To, la¸no, "ja" je sadr¸aj svijesti, gibanje pamćenja. Promatrač, koji je dio svijesti, koji promatra drugi dio te iste svijesti i koji uspostavlja odnos sa tim djelom.
Kada to la¸no "ja" okonča, kada nestane odnosa između promatrača i promatranog, a koji su sadr¸aj iste svijesti. Kada nestanu predod¸be o sebi, o drugima, oslobađa se istinsko, iskonsko, "ja" koje je kretanje ljubavi u odnosu. Dakle ljubav je kretanje u odnosu u kojem nema promatrača. Nema izdvojenosti na "ja" i "ti".

Na¨u sposobnost voljenja, ali i strahovanja, kao dva temeljna stanja organizma (ostalo su izvedenice), nam nitko ne mo¸e dati. Ta se sposobnost ne mo¸e naučiti. Dakle, ona je u nama. Pitanje je samo pod kojim uvjetima se ispoljava jedno, odnosno drugo stanje.
Također, strah se evolucijski pojavio u doba dinosaurusa, a nagon za samoodr¸anjem sa pojavom ¸ivota. ¦to je onda iskonsko, ljubav ili strah?

Naviknuti smo da nam je pa¸nja usmjerena na ono izvan nas, a da sebe do¸ivljavamo samo kao neupitnu reakciju. Ne razumijemo sebe. Posljedica toga je da ne razumijemo ni druge.

Kako ja na to gledam, to će moći tek kada se oslobode potrebe da u predod¸bama tra¸e sigurnost.
To je razlog da ljudi, osim onih koji su psihički potonuli, ima uglavnom lijepu predod¸bu o sebi. Zbog toga, drugačija, konfrontirana predod¸ba o drugim ljudima, nu¸no mora biti ru¸na.

Ja trenutno na¨e stanje do¸ivljavam kao ravnote¸u onoga ¨to smo bili i onoga k čemu idemo. To k čemu idemo je vodljivo iz puta kojeg smo pro¨li. Drugim riječima, mi putujemo iz stanja potpunog straha (borbe za golu egzistenciju) u stanje ljubavi.

Zbog toga se u čovjeku izmjenjuju dva temeljna stanja - Ljubav ili strah. Sve ostalo su njihove izvedenice, a u skladu sa neuni¨tivosti energije.

Količina straha nam ukazuje na to koliko smo jo¨ uvijek vezani za pro¨lost, a količina ljubavi koliko smo se te pro¨losti oslobodili.

U konačnici, ¸ivot će se vratiti, ali ovaj puta na svjesnoj razini, u svoje iskonsko stanje - ljubav.

ISKRENOST

Kao malene, učili su nas da se treba biti iskren. Ali, ako bi ne¨to rekli, ¨to je moglo izgledati uvredljivo za nekoga, upozoravali bi nas da se ne smije govoriti ru¸no o drugim ljudima. Također, ako smo rekli ne¨to o sebi ili o nečemu ¨to smo napravili, a ¨to se od nas ne očekuje, riskirali smo podsmjeh, kritiku ili čak kaznu.

Tako je la¸ postala sredstvo za izbjegavanje neugoda, a mi smo, tom neiskreno¨ću, bez obzira na stvarnost, mogli za okolinu ispasti dobri.

Ali, la¸ je postala i sredstvo za izbjegavanje odgovornosti. Ako ne¨to ne mo¸emo ili nam se ne da, dovoljno je da smislimo neko prihvatljivo opravdanje i tako izbjegnemo uraditi ne¨to ¨to smo trebali. Tako je la¸ postala sredstvo samoobmane.

E sad se postavlja pitanje: Ima li iskrenost igdje smisla?

Ovako na brzinu, odgovorio bih da čovjek prema samome sebi treba biti maksimalno iskren jer inače samo pothranjuje iluzije s kojima ¸ivi.

Ali, s druge strane, usprkos činjenici da ¸ivot u iluzijama ima svoju cijenu, ako tako ¸ive i drugi, onda je to normalan ¸ivot. Dakle, normalno je da nam se povremeno iluzije s kojima ¸ivimo obiju o glavu; normalno je da manipuliramo sa sobom i sa drugima kako bi ostvarili ¸ivot kakav nam se sviđa; normalno je da pru¸amo otpor poku¨ajima drugih.da manipuliraju s nama.
Slijedom prethodnog, normalno je da smo nepovjerljivi prema drugim ljudima, da ¸ivimo u strahu od njihovog nepo¨tenja; normalno je da se sve vi¨e psihički izoliravamo.

Također, za upitati se, mo¸e li na¨ um biti iskren prema sebi, a biti la¸ljiv prema drugima? Nije li čovjek ili iskren ili sklon manipulacijama bez obzira da li se radilo o njemu ili nekom drugom?

I za kraj, da ponovim pitanje:

Ima li iskrenost igdje smisla?

Dakle postoji opasnost da je na¨e mi¨ljenje, ma koliko vjerovali da je istina, zapravo la¸.

DUHOVNOST

duhovnost

Riječ duhovnost je kod sve većeg broja ljudi sve če¨će izgovorena riječ. A ¨to ta riječ zapravo znači? Uza sve mogućnosti različitog do¸ivljavanja, ipak mo¸e se reći da je duhovnost potraga za dubljim osobnim iskustvom.
Mnogi u duhovnosti tra¸e neko mistično iskustvo, vezuju ju uz Boga, pa je tako nastala religijska duhovnost. U novije vrijeme, duhovnost u religiji često podrazumijeva da je vjera vjernika osobnija, manje zasnovana na dogmi i kao takva otvorenija prema novim idejama i utjecajima.
Sve je vi¨e i onih koji općenito, za raliku od religije, vjeruju da postoje mnogi "putevi duhovnosti" i da nema objektivne istine koja bi ukazala na najbolji put koji bi trebalo slijediti. Oni vjeruju da svaki čovjek, takav kakav jeste, treba pronaći "svoj put duhovnosti".

¦to je to duhovnost?
Duhovnost je toliko ¨irok pojam da mnogo ljudi, koji se zanimaju za nju, prilično često, to izra¸avaju velikim riječima, bez stvarnog pokrića, te s puno naglasaka na fenomene i izvanjsku formu. Takva duhovnost sadr¸i, sa jedne strane, puno pravila, uvjerenja i nekritičnog prihvaćanja svega i svačega, a sa druge izra¸enu netolerantnost prema drugačijem.

S druge strane, duhovnost se često promatra kao sastavni dio religije. Mnogi vjernici smatraju da duhovnost izvan religije ne postoji. Da je sve drugo kvazi duhovnost, new age pokret, koji čovjeka vodi u opasne zablude. Pri tom je često prisutno isticanje moralnih normi vjernika, njihovog načina ¸ivota, kako bi ostvarili vječni ¸ivot, a koji je temelj njihovog vjerovanja.

Ljudi skloni filozofiji smatraju da je jedino ona sposobna za proučavanje općih i fundamentalnih problema glede postojanja, znanja, moralnih sudova, uma i jezika. Naime, oni smatraju da se jedino kritičkim, općenito sistematskim pristupom te oslananjem na razlo¸nu argumentaciju mo¸e ostvariti neki ozbiljniji napredak u sagledavanju čovjeka. Za njih je duhovnost ne¨to čime se bave samo lakomisleni ljudi ili oni podlo¸ni dogmama.

I na kraju, duhovnost se mo¸e promatrati, za razliku od prethodnih pogleda, koji su čovjeku, uglavnom, prilazili kao nekom izvanjskom, kao proces spoznavanja samog sebe. Pri tom se, to spoznavanje, odvija do najdubljih mogućih razina u kojima čovjek otkriva sva svoja uvjetovanja, ali i sposobnosti. Drugim riječima, duhovnost mo¸e značiti, kroz usmjeravanje pa¸nje, povratak samome sebi.

¦to vi mislite o tome, ¨to je duhovnost, odnosno, kako ju definirati?

MEDITACIJA

Meditacija (prema latinskom meditatio, udubljivanje, usredotočenje) je duhovna vje¸ba u kojoj meditant svoju pa¸nju usmjerava prema određenom misaonom sadr¸aju. Meditacija je izvorno proizi¨la iz istočne mudrosti, i imala je izričito duhovno značenje. U dana¨nje vrijeme meditacija se sve vi¨e predstavlja i koristi kao sredstvo s ciljem odmora i opu¨tanja. Sa aspekta uma, meditacija je vrlo moćna disciplina. Ovu vje¸bu koncentracije i umirivanja svijesti koriste mnogi uspje¨ni ljudi, a posebno preporucuju spiritualisti koji se bave tehnikama samounapredjenja, hipnozom, pa cak i oni koji se profesionalno bave crnom i bijelom magijom. Meditacija se mo¸e primjeniti na gotovo svaki aspekt ¸ivota. Djeca je koriste potpuno prirodno i nesvjesno. Naime, dijete dok se igra , potpuno je zaokupljeno igrom i igrackama, i sasvim nesvjesno okoline? Meditacija zahtijeva upravo ovakvu vrstu zaokupljenosti i apsorpcije. Naucna istra¸ivanja konstantno pokazuju mnogostruke koristi meditacije , npr. : - usporavanje procesa starenja - umanjena potreba za snom - pobolj¨anje općeg zdrastvenog stanja (crkulacija, tlak, kolesterol) - pobolj¨anje cirkulacije krvi u mozgu, a ¨to ljude čini inteligentnijima i boljeg pamćenja - i jo¨ mnoge druge pogodnosti koje čovjeka čine ispunjenijim. Osoba koja svakodnevno meditira znatno unapredjuje svoj emocionalni, mentalni, fizicki i spiritualni ¸ivot. Također, redovita meditacija ima umirujući učinak, te se u alternativnoj medicini preporučuje kao metoda opu¨tanja. Broj otkucaja srca je usporen, disanje je produbljeno, te je smanjena napetost u mi¨ićima. Smatra se da je meditacija onoliko uspje¨na, koliko je usredotočenost na sadr¸aj intenzivnija i du¸a. U istočnim religioznim kulturama osnovni ciljevi meditacije su ¨irenje svijesti, u kojoj dolazi do spoznaje biti stvari. Mo¸e biti i praćena raznim vje¸bama disanja, posebno u hinduizmu i budizmu. U kr¨ćanstvu se od meditacije očekuje oslobađanje čovjeka od ovozemaljskog, ¨to mu omogućava da stvari sagledava sa stajali¨ta vječnosti (sub specie aeternitatis). Tako meditacija mo¸e postati jedan od oblika molitve. Tehnike Postoji vi¨e vrsta meditativnih tehnika. Razlikuju se po tradicionalnoj vjerskoj pozadini, prema namjeni, i po uputama pojedinih učitelja ili iscjelitelja. Tehnike meditacije se mogu podijeliti u dvije kategorije: - fizički pasivna meditacija, s koncentracijom na samu duhovnu djelatnost - meditacija u sklopu s nekom fizičkom aktivno¨ću, koja mo¸e biti recitiranje ili disanje Pored koncentracije na disanje, najče¨ći oblici meditacije su: Transcedetalna meditacija Osnovna tehnika je jednostavna. Svaki sljedbenik dobiva 'mantru', tajne rečenice ili slogove koje odgovaraju njegovoj ličnosti. Od sljedbenika se tra¸i da meditiraju nad svojom mantrom 20 minuta, izjutra i uvečer, ponavljajući neprekidno riječi sasvim tiho, ispod glasa. Redovite meditacije, trvdi se, učinit će da se osjećaju puni energije i manje napeti. Davanje mantre obavlja se obredom nazvanim 'puja'. Opisan je kao jednostavan indijski obred zahvalnosti za dugu tradiciju TM. Obavlja se na sanskrtu i prijevod nije dostupan onima koji se primaju u pokret. Transmisijska meditacija Transmisijska meditacija je skupna aktivnost slu¸enja koja 'spu¨ta' moćne duhovne energije koje neprestano pritječu na na¨ planet. Tijekom transmisije Majstori mudrosti na visoko znanstven način usmjeravaju te energije s duhovnih ravnina kroz energetske centre (čakre) članova skupine. Proces transmisije čini energije korisnijima čovječanstvu i ostalim kraljevstvima, a sličan je onome u transformatorima električne energije koji smanjuju napon između generatora i utičnica u na¨im domovima. Meditacija na svjetlost Meditacija u kojoj se uz pomoć upaljene svijeće ispred spu¨tenih kapaka nastoji vizualizirati svijetlost tjeranjem mraka s desna na lijevo (jačanje intuitivne polovice u uma). Nakon ¨to se dobije svijetlost, bez tamnih prostora, nastoji se ući u nju. I na koncu slijedi vizualizacija u kojoj sam meditant postaje svijetlost. Skraćeno, vidjeti svjetlost, ući u nju, postati ona.

MASKE

Osobno masku do¸ivljavam kao balans na¨em La¸nom ja. Zbog toga ju smatram po¸eljnom sve dok postoji La¸no ja. Na ¸alost, nju često pokazujemo prema nepoznatima i jačima od sebe. Da su te maske naporne ukazuje kućna atmosfera, kada skidamo maske, kada na¨e La¸no ja biva oslobođeno i kada smo upregnuti u kontrole ukućana do razine obiteljskog nasilja.

Pa i La¸no ja je la¸ - iluzija s kojom smo se poistovjetili Ali, kako nam se ne sviđa, potiskujemo ga maskom.
Naravno da je poistovjećivanje sa maskom opasno jer nikada nismo sigurni kada će ju određene okolnosti strgnuti i pokazati kakvi smo ispod nje. To neznamo mi sami, a volimo kontrolu.

SPOZNATI SEBE

Jedna od definicija duhovnosti jeste "spoznati sebe". Pa da poku¨amo

Sama tema nije zami¨ljena za otkrivanje nekih pro¨lih osobnih iskustava, a koja imaju utjecaja na na¨ dana¨nji ¸ivot, već za otkrivanje na¨e univerzalne ljudske dimenzije. Naime, otkrivanje te dimenzije nam omogućava da uredimo svoj unutarnji svijet na potpuno drugačiji, realniji, način; da imamo kvalitetnije odnose sa drugim ljudima; da ¸ivimo zdravijim ¸ivotom.

Zaista nije sporno da ¸ivimo u svijetu prepunom izvanjskih sukoba (poku¨aja dominacije čovjeka nad čovjekom), unutarnjih razdora (strahova, nezadovoljstava, ...), te posljedično patnji. Također, ritam ¸ivljenja se ubrzava, broj neizvjesnih situacija se uvećava, a sve to vrlo nepovoljno utječe na na¨u psihu. Stres je postao na¨ normalni ¸ivotni suputnik. Taj neprirodni stres, kojeg se ne mo¸emo rije¨iti nikakvom fizičkom aktivno¨ću, postaje na¨ unutarnji ubojica. Mnoge na¨e bolesti, direktno ili indirektno (preko pada imuniteta), su posljedice ¸ivljenja pod stalnim stresom.

Zbog uviđanja da je ovaj izvanjski svijet, prepun sukoba i patnji, samo odraz čovjekovog kaotičnog unutarnjeg svijeta, povijest ljudskog roda je prepuna ideja proiza¨lih sa ciljem da uvedu red u čovjekov unutarnji svijet. Ali, ta ista povijest ukazuje da sve te dobre namjere, sve te tehnike, rituali, vjerovanja i nade, ne uspjevaju ostvariti cilj zbog kojeg su nastale. Odnosno rezultiraju minimalnim, kroz dru¨tvo, utjecajem na čovjekovo pona¨anje. Za¨to?
Dokle god bude te¸io nekakvom konkretnom, opisanom cilju, Homo sapiens će ostati to ¨to jeste (misleća ¸ivotinja) iz dva razloga:
1. slika i opis nekog cilja ne mo¸e biti drugo nego li odraz njega samog, takvog kakav jeste, ovdje i sada. Ma koliko mu se predod¸ba cilja činila uzvi¨enom, ma koliko te¸io njenom ostvarenju, istinske promjene tu ne mo¸e biti.
2. čovjek se ne mo¸e istinski mijenjati ako ne razumije to ¨to mijenja. U protivnom, to je samo nasilje ili samodopadna obmana koja, povijesno, nije rezultirala ničim dobrim. Samo novim podjelama, sukobima i patnjama.
(ovo sam napisao pod nickom venerijanac na F.hr-u)

Kod promjena sebe, baziranih na samoopa¸anju (introspekciji), unutarnji red nastupa postupno, bez cilja kojega treba dosegnuti, bez tehnike ili rituala koje treba provoditi, bez vjerovanja i nade, sa svakim otkrićem zablude u koju je bio upregnut na¨ um. I sve to u trenutku i bez napora, zahvaljujući sposobnosti uma da sa spoznajom istine, odbaci sve iluzije koje je ona razotkrila, ma koliko prethodno u njih vjerovao. A zabluda, zbog sklonosti vjerovanju, usvojenih kroz odgoj, prena¨an iz generacije u generaciju, ima dosta. Nadam se da će ova tema pomoći da se zatotkriju barem one temeljne, zbog kojih čovjek ¸ivi u unutarnjem neredu.

I na kraju, molio bih sve, koji se ¸ele uključiti u ovu temu, da ne prilaze napisanom sa aspekta "sviđati - nesviđati", "vjerovanja - nevjerovanja" u informacije koje su pročitali, već sa aspekta zapitanosti, prvenstveno unutar sebe, ima li istine u izečenom? Naime, to ¨to je netko reinterpretirao svoj uvid u ne¨to, za onog drugog, koji ga nije do¸ivio, to je samo informacija. Da bi osjetio snagu uvida, istinu koja oslobađa, mora ju sam otkriti, za sebe i unutar sebe. Priklanjati se tuđim riječima, kroz vjerovanje da je to istina, ne poma¸e u promjenama sebe (povjesno dokazano).

MA¦TA

Ma¨ta - pozitivni i negativni učinci
Čovjek, kada djeluje preko slika i opisa stvarnosti, ma¨ta kako bi si stvorio predod¸bu nekog konkretnog cilja kojim bi zadovoljio neku svoju potrebu ili ispunio ¸elju.

Neosporno je, da nije bilo ma¨te, da bi čovjek i danas ¸ivio u pećinama. Ma¨ta je omogućila tehnolo¨ki razvoj. Omogućila je čovjeku da stvara velebna dijela.
Drugim riječima, ma¨ta ostvarena putem preoblikovanja tvari, sirovina, pokazala se vrlo efikasnom u čovjekovom prilagođavanju okoline svojim potrebama i ¸eljama.

Ali, ta ista ma¨ta, nije nimalo promijenila osnovu međuljudskih odnosa. Ovim svijetom i dalje vlada dominacija (zakon jačeg), dodvoravanje ili bijeg (reakcija slabijeg). Za¨to?

Ma¨ta pretvara ljude, subjekte, u objekte, u sredstva kojima je jedina uloga da ostvare ma¨tu samu. Dakle, ma¨ta ne uva¸ava ljude takve kakvi jesu, već im nameće uloge koje bi oni trebali odigrati da bi se ostvarila.
Ma¨ta nema unutarnju kontrolu. Ma¨ti se mo¸e suprotstaviti jedino neki izvanjski subjekt koji ne pristaje biti 'sirovina' za njezino ostvarenje.
Ma¨ta nije nelogična, ali kada su u pitanju drugi ljudi, ona je utemeljena na iluziji.

¦to vi mislite o ma¨ti?

SVJESNOST I PA´NJA

Svjesnost i pa¸nja
Čemu slu¸i svjesnost? ¦to to znači ako je, npr, čovjek svjestan svoje patnje, a nije svjestan da se prepustio svom subjektivizmu oko uzroka i načina rje¨avanja te patnje? Da li je tada svjesnost kontraproduktivna, odnosno motivira čovjeka da čini pogre¨ne stvari? Naime, on tada ne rje¨ava stvarne uzroke svoje patnje, nije ih niti svjestan, već djeluje temeljem svog mi¨ljenja o njenim uzrocima. Tako se čovjek na¨ao u neprekidnom 'ratu' kojeg na mo¸e ni dobiti niti izgubiti. U ratu za kontrolu pona¨anja ljudi iz svoje okoline i u pru¸anju otpora njihovim kontrolama svog pona¨anja.

S druge strane, kada je u pitanju pa¸nja, postavlja se pitanje – koju svrhu ima opaziti bilo ¨to, ako čovjek nije svjestan opa¸enog? Tada, kao da nije niti opazio.
Čovjek posjeduje dvije vrste pa¸nje – primarnu i sekundarnu. Suočen sa dugotrajnim problemom, čovjekova primarna pa¸nja je uglavnom vezana za njegove misli, njegova razmi¨ljanja. On, naizmjenično, neprekidno stvora sve nove i nove slike i opise po¸eljne stvarnosti te djeluje (kontrolom okoline) u nastojanju da ostvari tu predod¸bu po¸eljne stvarnosti. U tim mu je trenucima sekundarna pa¸nja usmjerena na promatranje stvarnosti.
Ali, ako je predugo u toj fazi, zbog poistovjećivanja svog mi¨ljenja o izvanjskom sa osobinom tog izvanjskog, čovjek počinje gubiti sebe i u jednom trenutku se njegova nutrina pobuni. Ima osjećaj da ga trenutna situacija 'melje' i postaje svjestan svoje patnje i svog umora. Njegova primarna pa¸nja se okreće patnji, a sekundarna njegovim razmi¨ljanjima. Tada uslijedi pobuna prema stvarnosti, a koju niti ne gleda.

Jedino stanje kada se čovjek dobro osjeća jeste kada mu je primarna pa¸nja usmjerena na njega samog (prirodno stanje svijesti). Tada se osjeća relaksirano, svje¸e.
U Indiji se razvio duhovni pravac dzogchen koji čovjeku poma¸e da bude u 'prirodnom stanju svijesti'.

Osobno ne koristim taj duhovni pravac. Čvrsta i ustrajna namjera da spoznam samog sebe, svoja uvjetovanja i mogućnosti, mi je dovoljna da mi primarna pa¸nja bude okrenuta meni samom.

I da zaključim, ispada da je čovjek suočen sa tri, njemu zanimljiva, područja (stvarnost, mi¨ljenje i do¸ivljavanje) te dvije pa¸nje (primarna i sekundarna). Hoće li zapostaviti stvarnost, razum ili emocije?
Ali, onog trena kada čovjek, u spoznavanju sebe, uvidi da su promatrač i promatrano isto, odnosno da su misli i emocionalna reakcija na te misli proizvod istog uma, nestaje dualnosti unutar čovjeka. Nestaje razdor, koji je generator stalnog razmi¨ljanja. Čovjek postaje jedinstven i njegova je primarna pa¸nja na njemu samome, a sekundarna na stvarnost izvan njega.

MUDROST VS RAZUMNOST

Mudrost vs razumnost
Brzina ¨irenja svemira je takva da je omogućeno stvaranje galaksija, zvijezda, planeta i satelita. Naravno, stvarati pretpostavke ¨to bi bilo da je ta brzina drugačija nema smisla, ali ostaje činjenica da postoje Sunce i Zemlja u takvom odnosu da je omogućena pojava i razvitak ¸ivota.

Promatrajući sam ¸ivot, nije te¨ko uočiti da postoji čitav spektar svrsishodnog djelovanja koje karakteriziraju pojedinu ¸ivotnu vrstu. Čovjek ne mo¸e ostati nezadivljen savr¨enim krugom kojeg čine proizvođači hrane (biljke), potro¨ači prvog reda (biljojedi), potro¨ači drugog reda (mesojedi) te razgrađivači koji razgrađuju ostatke proizvođača i potro¨ača, kako bi proizvođači imali sirovinu za svoje potrebe (bakterije, alge, gljive).

Kao da se u svemu očituje neka mudrost, odnosno da je mudrost sveprisutna. Pri tom ne mislim da je svemir mudar, da su svi ¸ivotni oblici mudri nego da je njihov nastanak i pona¨anje manifestacija mudrosti. Nije li i pojava čovjeka manifestacija mudrosti. Ali, pona¨a li se čovjek mudro?

Barem meni, mudrost nije obja¨njiva. Ona uključuje i emocije kao dio svrsishodnog djelovanja.

Kako se pojava razuma vezuje tek za pojavu čovjeka, očito da mudrost nema osnove u razumu. A ipak, većina ljudi nastoji da se pona¨a razumski, a ne mudro.
Postoje ljudske zajednice, koje 'razumski' čovjek naziva primitivnima i koje ¸ive skladno sa prirodom. Kao da slijede mudrost.

Mo¸e li razum biti manifestacija mudrosti, ako čovjek kada ga koristi ne ispoljava mudrost. Naime, razum i emocije ne idu zajedno. Ispada da čovjek, ako koristi razum ispoljava jednu polovinu seba, a kada koristi emocije, drugu polovinu. Ovako promatrajući, čovjek nikada ne mo¸e ispoljiti sebe cijelog.

Kakvo je va¨e mi¨ljenje o tome?

ISTINA

Postoji li i¨ta 'pametnije' od istine?
Čovjek, suočen sa stvarno¨ću (istinom) prihvaća ju. Ona ga mo¸e emocionalno stresti. Mo¸e do¸ivjeti ushićenje, radost ili razočaranje, ljutnju, tugu, ali se miri s tim da se to dogodilo. Mo¸e opravdavati ili osuđivati to ¨to se dogodilo, mo¸e okretati glavu od te činjenice, ali ju ne poku¨ava mijenjati. Zna da je to istina i da se ona ne mo¸e mijenjati.

S druge strane, kada je suočen sa sa nekom informacijom o stvarnosti, čovjek nije sklon istra¸ivati - ima li istine u tome, već tu informaciju tretira kao mi¨ljenje. Zbog toga ju on, prihvaća ili odbacuje, ovisno o tome da li se ona uklapa ili ne uklapa u njegovu percepciju stvarnosti. Sklon promatranju stvarnosti kroz mi¨ljenje o njoj, te¸i dru¸enju sa istomi¨ljenicima te izbjegavanju neistomi¨ljenika. Ako neistomi¨ljenike ne mo¸e izbjeći ili nije sklon bijegu, smatra normalnim nadmetanje mi¨ljenjem, bez obzira ¨to ga to zamara.

Vidite li i vi istinu u izrečenom, odnosno, kakvo je va¨e mi¨ljenje o izrečenom?
Kako se, po vama, pona¨a većina ljudi?

DUHOVNO SAMOOSTVARENJE

Duhovno samoostvarenje čovjeka?
Duhovno - znači prije svega spoznati samog sebe. Napustiti kriterije ega utemeljene na dualnostima: ja - ti; moj - tvoj; mi - oni; na¨ - njihov, kao osnovu djelovanja. Izlazak na bespuće stvarnosti u potrazi za cjelovitom istinom, pri čemu nikada ne stati na nekom samopodrazumijevajućem zaključku ili vjerovanju da je ne¨to istina.

samoostvarenje - podrazumijeva odbacivanje svih autoriteta, uzora, svega onoga za čim bi se poveli, bez vlastite provjere istinitosti toga.

čovjeka - ljubavi i na njoj izgrađenog zajedni¨tva sa sobom i okolinom.

Ovime se bavim već nekoliko godina, pri čemu sam, sam sebi, bio pokusni kunić. Rezultat, vi¨a razina sklada sa sobom i svojom neposrednom okolinom, na sveopće zadovoljstvo.

Svjestan opasnosti od (auto)sugestivnog do¸ivljavanja, odlučio sam da i sa vama, neopterećenima međusobnim poznavanjem, podijelim svoje iskustvo i to na način da ga zajedno propitujemo.
Zbog toga vas molim ne prilazite ovome sa aspekta sviđa ili ne sviđa mi se, nego sa aspekta ima li istine ili nema u tome. Na taj način, meni ćete pomoći da otkrijem svoje mo¸ebitne zablude, a vi mo¸da otkrijete ne¨to dobro za vas.

A sada evo kako gledam, načelno (čast izuzecima), na čovjeka:

Dokle god bude te¸io nekakvom konkretnom, opisanom cilju, Homo sapiens će ostati to ¨to jeste (misleća ¸ivotinja) iz dva razloga:
1. slika i opis nekog cilja ne mo¸e biti drugo nego li odraz opisivača samog, takvog kakav jeste, ovdje i sada. Ma koliko mu se predod¸ba cilja činila uzvi¨enom, ma koliko te¸io njenom ostvarenju, istinske promjene tu ne mo¸e biti.
2. čovjek se ne mo¸e istinski mijenjati ako ne razumije to ¨to mijenja. U protivnom, to je samo nasilje ili samodopadna obmana koja, povijesno, nije rezultirala ničim dobrim. Samo novom eskalacijom subjektivizma, novim podjelama među ljudima, sukobima i patnjama.

ZLO

Postoji li zlo?
Osobno smatram da ako postoji zlo, da ne treba ma¨tati, stvarati predod¸bu, o dobru, nego potra¸iti uzroke zla, osloboditi ih se i na taj način ostvariti dobro.

Zbog toga i otvaram ovu temu pitanjima:
- postoji li zlo?
- kako je nastalo?
- tko je odgovoran za nastanak zla?
- hoće li nestati?
- tko je zadu¸en za nestanak zla?

Pa evo, da počnem od sebe:
- zlo je ¸ivot bez ljubavi;
- nastalo je evolucijom (inteligencija + ¸ivotinjsko nasljeđe)
- nitko
- da, kada se čovjek oslobodi ega;
- svaki čovjek ponaosob

Ako se i pođe od toga da je zlo nedostatak dobra, mo¸e li čovjek koji ne poznaje dobro, znati ¨to je ono?
Zbog toga, mo¸e li jednako tako vrijediti da je dobro odsustvo zla?

Iznio sam svoj osobni stav. Nek svatko čini ono ¨to smatra da je ok. (Ne) Efikasnost će mu već pokazati je li na dobrom putu ili nije.

TELEPATIJA

Telepatija nije paranormalna sposobnost
Telepatija postoji, iako nije dokazana! Tako tvrde znanstvenici koji su radili na njezinom proučavanju. Postoji veza između dvoje ljudi, prijenos osjećaja i misli na daljinu, ponekad i na velike udaljenosti, međutim, nije dokazano koja je to veza. I tako, shodno tome, telepatija ne postoji kao znanstveno prihvaćena pojava.

Telepatija je normalna sposobnost ljudi, ali nije izra¸ena. Nekada je komunikacija između čovjeka i njegove okoline tekla bez prepreka - razmjenom opa¸anja (misaono). Riječi nisu bile ni potrebne. Ljudi su komunicirali telepatijom. Bilo je to vrijeme potpunog jedinstva. S pojavom razmi¨ljanja (¸elja), a koje se ne mo¸e prenijeti telepatijom, ljudi su iskoristili evolucijski kontinuitet glasanja (¸ivotinje), da bi usavr¨ili govor. Udaljene skupine ljudi su usavr¨avale svoje jezike i tako se ljudski rod definitivno podijelio.

Daljnjim (duhovnim) razvojem, zbog vlastitog opstanka, ljudi će se ponovno vratiti prirodi. Uvidjeti će da ih razmi¨ljanje (¸elje) onemogućava u tom povratku te će postupno prestati razmi¨ljati. Njima će ovladati 'ti¨ina uma'* i telepatija će ponovno biti normalna, a ne paranormalna pojava.

Kakvo je va¨e mi¨ljenje o telepatiji?

...........

Razumijem svačiji stav.
Biti, dugoročno, bez lijepog mi¨ljenja o sebi, svojim vrijednosnim sudovima i ostaloga ¨to čovjeka čini čovjekom, znači psihičko potonuće.
Ali tu je čovjek ponovno suočen sa problemom postojanja neistomi¨ljenika i svoje sklonosti da gradi svoje pozitivno mi¨ljenje o sebi kroz omalova¸avanje onoga drugog.
¦to znači teizam i ateizam bez ljudi? Ni¨ta.
Dakle, riječ je o ljudima a ne o idejama i zbog toga graditi neke vrijednosne sudove o ljudima temeljem toga da li su vjernici ili nevjernici je prilično diskutabilno. Zar se svi vjernici unutar iste, a posebno između različitih religija međusobno uva¸avaju? Zar to isto čine svi ateisti?

A ¨to se tiče odnosa religije i znanosti preporučam http://knjizara.ekupnja.com/Bozja-zn...-pr-17477.html
Zaista knjiga koja čovjeka, i teistu i ateistu, mo¸e otvoriti nepojmljivom.

Isusovo: "Pitajte i bit će vam odgovoreno" te Einsteinovo: "Najbitnije je ne prestati se pitati" i nije ba¨ potpuno različito

Imprint

Text: Zdenko Brnčić - kibiki
Images: spamerica
Editing: vandamia
Translation: posthumno
Publication Date: 04-20-2012

All Rights Reserved

Dedication:
posveceno forumasima